kopija (srednjovj. lat. copia: prijepis, prema lat. copia: obilje).
1. Ručnim ili tehničkim postupkom izveden oblik koji vjerno oponaša (reproducira) neki uzorak, izvornik (original); prijepis, precrt, otisak, odljev, preslika. U širem smislu riječi, kopijom se naziva i oblik koji nije reproduciran, ali nalikuje ili podsjeća na neki drugi oblik.
2. U srednjovjekovnoj diplomatici, prijepis isprave nastao nakon izvornika. S obzirom na pravnu vrijednost kopija može biti jednostavna, bez ikakva znaka potvrde, i autentična, tj. ovjerena i potvrđena od osobe ili ustanove, pa kao takva nadomješta izvornik. U autentične kopije pripadaju i tzv. transumpti (lat. transumere: prenijeti), a to su redovito kraljevske isprave. Vjerodostojnost toga čina kralj potvrđuje svojim pečatom. Imitativna je ona kopija koja potpuno oponaša vanjske i unutarnje značajke izvornika, od kojega ju je teško razlikovati. Takvih kopija ima mnogo i zadaća je diplomatičara da utvrdi njihovu vjerodostojnost.
3. Filmska kopija, umnoženi primjerak laboratorijski obrađene filmske vrpce koji se može projicirati. Kopija može biti nijema ili zvučna (tonska). Najčešće se dobiva kopiranjem negativske slike, a katkad i s pozitivskoga materijala, na vrpce različitih formata. Razlikuju se: radne kopije, korekcijske (laboratorijske) i kopija za kinematografsko prikazivanje, koja mora biti mehanički maksimalno zaštićena zbog naprezanja kojima je izložena tijekom projiciranja. Za elektroničke medije, televiziju, video i DVD katkad se izrađuju posebne kopije zbog specifičnosti prezentacije. Danas se posebnim složenim elektroničkim (digitalnim) tehnikama popravljaju oštećene kopije starijih filmova, posebice filmova u boji.
