konvekcija (kasnolat. convectio: prijenos).
1. U fizici, prijenos topline strujanjem fluida.
Prirodna konvekcija nastaje kada se u dodiru s izvorom topline fluid zagrije, smanji mu se gustoća i počne se gibati u smjeru suprotnom od smjera gravitacije i udaljavati od izvora topline. Odvija se npr. u Zemljinoj atmosferi, unutrašnjosti Sunca, posudi napunjenoj vodom koja se zagrijava na štednjaku i dr.
Nametnuta konvekcija nastaje kada se strujanje fluida u sustavima grijanja ili hlađenja u industriji ili domaćinstvima pospješuje miješalicama, pumpama i sl.
2. U meteorologiji, prijenos topline strujanjem zraka u više slojeve atmosfere. Razlikuje se slobodna konvekcija, koja nastaje zbog razlika u gustoći zraka, i prisilna konvekcija, npr. pri dizanju zraka uz padine brda. Dizanjem uvis zrak se hladi za 1 °C na svakih 100 m dizanja, a spuštanjem se za isto toliko ugrije. Nastane li konvekcijskim strujanjem kondenzacija, hlađenje je, zbog oslobađanja topline isparavanja, sporije. Osobito jake konvekcijske struje razvijaju se ljeti iznad kontinenta, kada se tlo Sunčevim zračenjem jako ugrije ili kada hladni zrak dođe nad toplo more. U takvim konvekcijskim strujama razviju se često konvekcijski oblaci (→ kumulus; kumulonimbus; termika).
3. U oceanografiji, prenošenje topline strujanjem morske vode prema površini. Zbog konvekcijskih strujanja zimi se mora umjerenih širina manje hlade od kopna. Morskoj se vodi na površini ohlađivanjem povećava gustoća, pa se spušta prema dnu, a nadomješta ju toplija, rjeđa voda iz većih dubina.
