TRAŽI DALJE:
STRUKE:

kasetofon

kasetofon (kaseta + [magneto]fon), uređaj za snimanje i reprodukciju zvuka u kojem se kao memorija upotrebljava kaseta s magnetskom vrpcom. Izum je to nizozemske tvrtke Philips iz 1963., koji je zbog jednostavnoga i praktičnoga rukovanja postao najrašireniji uređaj za snimanje i reprodukciju zvuka. Većina komercijalnih kasetofona ima kombiniranu magnetsku glavu za snimanje i reprodukciju, a samo najkvalitetniji kasetofoni imaju za te funkcije odvojene glave, tj. mogu zvuk istodobno snimati i reproducirati. Magnetska je glava izrađena od feromagnetskoga materijala i ima jedan ili dva raspora (2 do 8 μm) ispunjena paramagnetskim materijalom radi smanjenja utjecaja onečišćenja i sl. Glava se nalazi na pomičnim saonicama, koje se prilikom snimanja ili reprodukcije pomaknu i pritisnu glavu i gumeni valjčić na vrpcu. Kroz rupu u kaseti, kada je ona umetnuta u kasetofon, prolazi tonski valjak (osovina), koji je u vezi s motorom i služi za pogon vrpce, a aktivira se pritiskom gumenoga valjčića na vrpcu. Motor za pogon vrpce obično služi i za njezino premotavanje, dok kvalitetni kasetofoni imaju jedan ili dva motora za premotavanje i poseban motor za pogon. Standardna je brzina vrpce 4,76 cm/s, no neke izvedbe kasetofona mogu imati i veću ili manju brzinu, npr. 2,4 cm/s ako služe kao diktafoni. Radi poboljšanja omjera signala prema šumu prijeko je potrebno da kasetofon ima sustav za potiskivanje šuma (najčešće sustav Dolby).

Citiranje:
kasetofon. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 20. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30713>.