Jouve, Pierre Jean

Jouve [žu:v], Pierre Jean, francuski pjesnik, romanopisac i kritičar (Arras, 11. X. 1887Pariz, 8. I. 1976). U mladosti pripadao krugu unanimista, ali se rano od njih odvojio i do svojega obraćenja na katoličanstvo (1924) pisao psihoanalitičke pjesme samotnika (Tragične pjesme – Tragiques, 1922). Za nacističke okupacije pisao u duhu Otpora (Slava – Gloire, 1942. i dr.). Pjesme je tada objavljivao u Švicarskoj, a nakon oslobođenja sabrao ih je pod naslovom Pariška djevica (La Vierge de Paris, 1945). Nakon rata izdao niz novih zbirki (Dijadema – Diadème, 1949; Oda – Ode, 1950; Lirika – Lyrique, 1956). Pisao je i romane (Krvave pripovijesti – Histoires sanglantes, 1932; Paulina 1880, 1925), a poznat je i kao glazbeni teoretičar (Mozartov Don Juan – Le Don Juan de Mozart, 1942; Wozzeck ili nova opera – Wozzeck ou le Nouvel Opéra, 1953). Znatan je njegov utjecaj na skupinu mladih pjesnika kršć. usmjerenja.

Citiranje:
Jouve, Pierre Jean. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 27. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29373>.