Jelovšek, Vladimir, hrvatski pjesnik i publicist (Osijek, 15. VIII. 1879 – Zagreb, 3. V. 1934). Nakon završetka studija medicine (1905) u Pragu te specijalizacije u Pragu, Beču i Zagrebu, kao okulist radio u Zagrebu i Karlovcu. Kao jedan od žestokih predstavnika mladih u pokretu hrvatske moderne zauzimao se za apsolutnu slobodu umjetničkog stvaranja i visoke estetske kriterije. Uređivao je đačke listove Osvit i Nada te izdavao Novu nadu (1897–99., s M. Marjanovićem i M. Cihlarom Nehajevim). Sa Z. Kveder uređivao je Sijelo (1905–06) u Pragu, gdje je objavio zbirke pjesama Simfonije I (1898) i Simfonije II (1900). Pisao je osvrte o češkim književnim, kazališnim i likovnim pojavama te o hrvatskoj književnosti. Također je pisao medicinske članke i uređivao stručni časopis Liječnički vjesnik.
