invalidnost, stanje organizma pri kojem je trajno, potpuno ili djelomice smanjena sposobnost za rad i samostalan život, kao posljedica bolesti, ozljede ili prirođenog nedostatka, a to se stanje nikakvim postupcima liječenja ni rehabilitacije više ne može poboljšati. Invalidnost može biti tjelesna (bolesti i ozljede mišićno-koštanog i njemu nadređenoga živčanog sustava), senzorna (smetnje vida, sluha ili govora), mentalna (psihičke poremetnje), ili pak kombinirana (mješovita). Nekadašnji odbojan odnos zajednice prema invalidima promijenio se tijekom vremena, napose zbog razvoja industrijske proizvodnje, gdje je poslodavcu stalo da radnika opet vrati na njegovo radno mjesto. Zato se pri djelomičnoj invalidnosti nastoji posebno usmjerenom rehabilitacijom, ponovnom izobrazbom (reedukacijom) i eventualnom prekvalifikacijom invalidu omogućiti daljnju djelatnost na radnome mjestu koje će odgovarati njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti; zato se težina invalidnosti prosuđuje posebno uređenim postupkom, ocjenom invalidnosti.
