huaju [xuay] (kin. hua: riječ + ju: drama), kineska govorna drama. Razvijala se u prvim desetljećima XX. st., do kada je prevladavala tradicija glazbene drame, isprva kao prilagodba inozemnih dramskih predložaka, uz poticaj intelektualne elite. Prva je takva izvedba održana 1907. u Tokyju, no na kineskom jeziku, a komad Crnačkog roba krik do neba (Hei nu yu tian lu, 1901) bio je adaptacija kineskog prijevoda romana Čiča Tomina koliba H. B. Stowe, s naglašenom socijalnom i revolucionarnom notom, koja je ostala trajno obilježje kineske moderne drame. Bila je to prva izvedba na kineskom jeziku govorenoga komada s raspodjelom na činove. Dramskoj književnosti ponajviše su u početku pridonijeli izravno politički angažirani Wang Zhonseng i Ren Tianzhi, koji je 1910. u Shanghaiju osnovao putujuću Trupu napretka te s njom postavljao komade koji su se temeljili na inozemnim predlošcima i kineskim romanima. U doba Republike huaju se komercijalizirao, ali s nastupom nove kulture kao rezultatom Pokreta 4. svibnja 1919. nizale su se rasprave o kineskoj modernoj drami između odbačene domaće tradicije i zapadnjačkog imperijalizma pa su se osnivala mnoga književna i dramska društva. Među uzorima je prevladavao H. Ibsen, prema čijoj je Lutkinoj kući Hu Shi napisao komad Najveći događaj u životu (1919), a u sličnome, feminističkom duhu nastali su i komadi Gua Moruoa i Ouyanga Yuquiana, katkad izvođeni i u stilu Pekinške opere. Izdvajaju se osobito Cao Yu s dramom Oluja (1934), Ding Xilin, Hong Shen, Xiong Foxi i Tian Han, koji razvijaju snažno društveno i nacionalno angažiran, autonoman kineski dramskoknjiževni izričaj.
