Hranilović, Hinko, hrvatski geograf (Zagreb, 14. VI. 1860 – Zagreb, 15. IV. 1922). Geografiju, povijest i filozofiju studirao u Grazu, Beču, Berlinu i Oxfordu; doktorirao u Grazu. Srednjoškolski nastavnik u Zemunu, Rijeci i Zagrebu. Od 1908. gotovo do smrti profesor na Katedri za geografiju Mudroslovnoga fakulteta (Filozofski fakultet) u Zagrebu. Bavio se teorijom geografije, geografskim metodama, regionalnom geografijom i kršem. Glavna djela: Prilozi sintetičko-analitičkom postupku geografske metode (1893), Geomorfološki problemi iz hrvatskoga Krasa (1901), Novi smjer naše geografije (1902), Zemljopisni i narodopisni opis kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (zajednom s Dragutinom Hircom, 1905) i dr.
