TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Hohenzollern

Hohenzollern [ho:əncɔ'ləɹn], njemačka vladarska dinastija. Ime je dobila po istoimenome dvorcu kraj Hechingena u današnjem Baden-Württembergu. Hohenzollern vuku podrijetlo od Burhardovaca, švapskih vojvoda u X. st. Obitelj, koja je u tijeku stoljeća stekla grofovski, kneževski, kraljevski i carski naslov, imala je veliku moć u XIII–XIV. st. Znatan ugled i nove posjede pribavio je obitelji grof Fridrik III. (u. 1201), privrženik Hohenstaufovaca, osobito cara Fridrika I. Barbarosse. Za njegovih sinova obitelj se granala (oko 1214) u dvije loze: franačku (evangeličku) lozu, koju je osnovao stariji Fridrikov sin Konrad III. (I.) i koja je naslijedila Nürnberšku burggrofoviju, i švapsku (katoličku) lozu, koju je utemeljio mlađi Fridrikov sin Fridrik IV. (II.) i koja je baštinila posjede u Švapskoj. Franačkoj je lozi pripadala pruska kraljevska obitelj. God. 1415–17. Fridrik VI. (I.) stekao je naslov izbornoga kneza od Brandenburga. Izborni knez Fridrik III. postao je 1701. pruski kralj (Fridrik I.), a kralj Vilim I. dobio je 1871. krunu njemačkih careva, koju je dinastija Hohenzollern nosila do kraja I. svjetskog rata, tj. do abdikacije cara Vilima II. (1918). – Švapska loza, koja je 1534. stekla grofovije Sigmaringen i Veringen, podijelila se 1576. na dvije linije; 1623. glavari obiju linija dobili su naslov državnih knezova. Linija Hohenzollern-Hechingen držala je grofoviju Hohenzollern, a linija Hohenzollern-Sigmaringen grofovije Sigmaringen, Veringen i Haigerloch. Knez Fridrik Vilim iz linije Hohenzollern-Hechingen sklopio je 1695. baštinski ugovor (kojemu je pristupila i linija Hohenzollern-Sigmaringen), po kojem su nakon izumrća švapske loze njezini posjedi imali pripasti Brandenburškoj kući. Stoljeće i pol nakon toga Fridrik Vilim Konstantin iz linije Hohenzollern-Hechingen, prema ugovoru 1849., ustupio je svoju zemlju Pruskoj. Linija je u muškoj lozi izumrla 1869. Karlo Antun Hohenzollern-Sigmaringen također je 1849. ustupio svoju zemlju Pruskoj. Njegov sin Karlo izabran je 1866. za kneza Kneževine Rumunjske, a 1881. za kralja (Karlo I.). Od 1914. vladao je u Rumunjskoj njegov nećak Ferdinand I., a nakon njega drugi članovi dinastije Hohenzollern-Sigmaringen sve do 1947., kada je proglašena narodna republika. Rumunjska dinastija bila je ženidbenim vezama povezana s dinastijom Karađorđevića. – Leopold Hohenzollern-Sigmaringen (1835–1905), sin Karla Antuna, a brat rumunjskog kralja Karla I., bio je kandidat za španjolsko prijestolje nakon revolucije 1868., što je izazvalo protest Napoleona III. i bilo povod Francusko-pruskomu ratu 1870–71.

Citiranje:
Hohenzollern. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 29. 1. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25914>.