heladska kultura, kultura brončanoga doba na grčkom kopnu, koja je nastajala u razdoblju između 3000. i 2800. pr. Kr. i trajala do 1100. pr. Kr. Dijeli se na rano, srednje i kasno heladsko, tj. mikensko doba. Obilježje joj daje pojava gradskih naselja s gusto zbijenim kućama i uskim popločanim ulicama te s izdvojenim javnim građevinama (Eutresis, Orhomen, Lerna, Malti, Agios Kosmas); u srednjem su se razdoblju naselja učvršćivala zidinama. Pokojnici su se pokapali u sanducima od kamenih ploča ili u velikim keramičkim posudama; ponegdje su grobnice bile usječene u stijene, a potkraj srednjega doba javljaju se tzv. grobovi u rovu (grobni krug B u Mikeni s raskošnim prilozima zlatnog i srebrnoga posuđa, zlatne maske, oružje). Rano doba obilježava tzv. Urfirnis keramika, a srednje bitno drugačija, minijska keramika, koja je, sudeći po obliku i tehnici (uporaba lončarskoga kola), anatolskoga podrijetla. Od metalnih predmeta najčešći su brončani trokutasti bodeži, vrhovi kopalja i noževi te nakit od brončane, srebrne ili zlatne žice.
