Gogh [γɔx], Vincent van, nizozemski slikar i grafičar (Groot-Zundert, 30. III. 1853 – Auvers-sur-Oise, Francuska, 29. VII. 1890). Uz P. Cézannea i P. Gauguina najznačajniji postimpresionistički slikar. Radio u trgovini slika u Hagu, Londonu i Parizu (1869–76). U razdoblju 1878–80. pada u vjerski zanos i kratko studira teologiju u Amsterdamu; odlazi kao propovjednik među siromašne rudare u Borinage u Belgiju i tada nastaju njegovi prvi crteži. Kao samouk proučavao slikarstvo F. Halsa i Rembrandta te autore haške škole (A. Mauve, J. Israëls). Tamnim koloritom slikao ekspresivne prizore sa seljacima i radnicima (Seljaci uz zdjelu krumpira, 1885). Krajem 1885. preselio se u Antwerpen, gdje je pohađao tečajeve crtanja i upoznao djela P. P. Rubensa i E. Delacroixa (otkrio njihov kolorizam). Odlazi u Pariz (1886–88) bratu Théu, koji ga je trajno pomagao i uzdržavao, otkriva impresioniste, susreće postimpresioniste (C. Pissarroa, P. Gauguina, P. Seurata) i oduševljava se japanskim višebojnim drvorezom (Père Tanguy, 1887). Otada njegovo slikarstvo doživljava metamorfozu, traži sintezu u pojednostavnjenju, isključuje sjenčanje i svaku modelaciju, slika otvorenim skalama boja. U rano proljeće 1888. odlazi u Provansu, gdje nastaju njegova najpoznatija djela intenzivnih i žestokih boja, koje, položene izravno iz tube na platno u širokim i energičnim namazima, modeliraju oblike i daju fakturi snažan ritam. U grozničavoj ekstazi stvarao je slikajući izravno u prirodi krajolike (žitna polja, voćnjaci, maslinici, krajolici uz rijeku), likove Arležana i Arležanki, autoportrete, interijere (soba, kavana), motive s cvijećem (suncokreti) i mrtve prirode. U borbi sa samim sobom, u trajnoj razdražljivosti pojavljuju se znakovi krize, a nakon dramatičnog sukoba s Gauguinom odlazi u duševnu bolnicu u Saint-Rémy-de-Provence, gdje je intenzivno slikao u prirodi, a često radio slobodne interpretacije prema djelima drugih majstora (Pietà prema Delacroixu, 1889). Nakon godinu dana napustio je bolnicu i otišao s liječnikom i skupljačem umjetnina Paulom Gachetom (1828–1909) na njegovo dobro u Auvers-sur-Oise. Stvorio je još nekoliko portreta i krajolika sa zloslutnim simboličnim aluzijama pred samoubojstvo (Žitno polje s gavranima, 1890). Svojim je likovnim izrazom presudno utjecao na sveukupno europsko slikarstvo XX. stoljeća, poglavito na ekspresionizam i fovizam.
