geografska otkrića

ilustracija
GEOGRAFSKA OTKRIĆA
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6

geografska otkrića, otkrivanje, upoznavanje i istraživanje nepoznatih krajeva Zemlje. Premda o tome nema mnogo pisanih spomenika, zna se da su ljudi od najdavnijih vremena putovali radi razmjene najrazličitije robe (sol, svila, jantar, kremen, bronca i dr.). Na taj su način otkrivali i upoznavali krajeve u koje su dolazili. Trgovina između kulturno i gospodarski potpuno odijeljenih Istoka i Zapada odvijala se na obalama istočnog Sredozemlja već u III. tisućljeću pr. Kr. Odatle su krenuli prvi istraživači. Otkrivački motivi bili su u svim povijesnim epohama gotovo identični: trgovina, širenje tržišta, potraga za blagom, pa čak i radoznalost. Tek početkom XVIII. st. javljaju se prve, isključivo znanstvene ekspedicije. U razdoblju od III. tisućljeća pr. Kr. do XV. st. bilo je otkriveno i opisano samo 31 300 000 km² ili 21,0% kopna i 26 100 000 km² ili 7,0% površine mora, tj. 11,2% površine Zemlje. Kako je u ono doba svijet bio nepovezan, mnoga otkrića nisu imala gotovo nikakvo praktično značenje ili su pala u zaborav (normansko otkriće Amerike i sl.). Uporaba magnetskoga kompasa, astrolaba (izračunavanje geografskih koordinata) i sl. instrumenata olakšala je i ubrzala u razdoblju od XV. do prve polovice XVI. st. (doba tzv. velikih geografskih otkrića) otkrivanje plovnoga puta oko Afrike za Indiju, otkriće Amerike, istraživanje Tihog oceana i dr. Na početku XVII. st. bilo je već poznato 59 600 000 km² ili 49,0% kopna i 189 400 000 km2 ili 52,5% površine mora. Otkriveni su Australija i Novi Zeland, nekoliko puta oplovljena je Zemlja. Otkrićem dalekozora, aneroida, zrcalnoga sekstanta i razvojem brodogradnje istraživačka putovanja dobila su sve znanstveniji karakter, a na geografskim kartama bilo je sve manje nepoznatih krajeva. Krajem XVIII. st. bilo je poznato 89 000 000 km² ili 60,0% kopna i 332 500 000 km² mora. Završeno je upoznavanje Tihog oceana, a počela su osvajanja polarnih krajeva (otkriven je Sjeverozapadni prolaz, morski prolaz iz Tihog u Atlantski ocean) i znanstvena istraživanja unutrašnjosti kontinenata. Otkrivena je Antarktika, utvrđen sjeverni magnetski pol, istraživala se Afrika, Azija i Južna Amerika. Oko 1900. bio je poznat gotovo cijeli svijet, 134 700 000 km² ili 90,0% kopna i 353 100 000 km² ili 97,8% mora, tj. 95,7% ukupne površine Zemlje. U XX. st. istraženo je preostalih 5% površine Zemlje, i to već u prvom desetljeću. Osvojen je Sjeverni pol, utvrđen južni magnetski pol, istražena je Azija. Amundsenovim osvajanjem Južnoga pola 1911. završen je dugotrajan proces otkrivanja i opisivanja nepoznatih krajeva svijeta. Iako se znanstvena istraživanja Zemlje i dalje nastavljaju vrlo intenzivno (proučavanja litosfere i atmosfere, ledenoga pokrova, biljnog i životinjskog svijeta), prošlo je doba senzacionalnih otkrića. Konačnu sliku Zemlje stvarali su postupno, poput mozaika, mnogobrojni poznati i nepoznati istraživači, a opisan je i kartiran svaki kutak planeta.

Poznatija geografska otkrića

oko 595. pr. Kr. Feničani u službi egipatskoga faraona Neka oplovili Afriku od istoka prema zapadu.
oko 525. pr. Kr. Kartažanin Hanon plovio je uza zapadnu obalu Afrike do gorja Kamerun u primorju Gvinejskoga zaljeva.
oko 500. pr. Kr. Hekatej iz Mileta izvješćuje o zemljama pod perzijskom vlašću; prvi spominje Indiju.
oko 450. pr. Kr. Kartažanin Himilkon u potrazi za kositrom stigao je morem do Bretanje i Britanije.
oko 330. pr. Kr. Piteja iz Masilije (Marseillea) plovio je do Thule (Islanda ili sr. Norveške).
oko 325. pr. Kr. Nearh, vojskovođa Aleksandra Velikoga, plovio je iz Indije u Perzijski zaljev.
166. Poslanstvo rimskoga cara Marka Aurelija stiglo je morskim putem u Kinu.
795. Irski svećenici otkrili Island.
880. Ottar, normanski pomorac, oplovio Sjeverni rt (Nordkapp); dospio do ušća rijeke Dvine.
981. ili 982. Erik Crveni stigao je na Grenland; osnovao je prvu normansku naseobinu.
1000. Leif Ericsson otkrio je Helluland (vjerojatno Labrador), Markland (vjerojatno Newfoundland) i Vinland (vjerojatno obalu uz zaljev Massachusetts).
1194. Normani su otkrili otok Spitsbergen u arhipelagu Svalbard.
1253–55. Vilim Rubruk stigao do Karakoruma; donio u Europu značajne podatke o sr. Aziji.
1271–95. Marko Polo putuje Azijom; opisao Kinu, Mongoliju, Indokinu, Indiju, otok Ceylon i dr.
1325–49. Ibn Batuta putuje po Bliskom istoku, sjevernoj Africi, Indiji, Malajskom poluotoku i Kini.
1485. K. Diego Cão ploveći uz zapadnu obalu Afrike otkrio ušće rijeke Kongo.
1488. Bartholomeu Díaz (Dias) plovi oko Rta dobre nade.
1492–1500. Kristof Kolumbo otkriva otok Guanahami (Salvador ili Watling), Kubu, Hispaniolu (Haiti), Male Antile, Trinidad, Puerto Rico, obalu Venezuele, Hondurasa i dr. Umro ne znajući da je otkrio novi kontinent.
1497. G. Caboto i S. Caboto doplovili uz istočnu obalu Sjeverne Amerike do Newfoundlanda i Labradora.
1497–98. Vasco da Gama otkrio morski put za Indiju oko Rta dobre nade.
1499. Amerigo Vespucci plovio uz sjeveroistočnu obalu Južne Amerike i otkrio ušće Amazone. Po njemu je Amerika dobila ime.
1500. P. Á. Cabral otkrio Brazil i osvojio ga za Portugal.
1500. Diego Díaz dolazi na Madagaskar.
1507. Pedro de Mascarenhas otkrio otoke Mauritius i Réunion.
1513. V. N. de Balboa prešao Dairensku prevlaku (Panamska prevlaka) i došao na obalu oceana (Tihi ocean) kojemu je dao ime Južno more.
1519. Hernando Cortés osvaja državu Azteka (Meksiko).
1519–22. F. Magellan (Magalhães) otkrio na putu oko svijeta morski prolaz iz Atlantika u ocean koji je nazvao Pacifik (Tihi ocean). Na Filipinima pogiba. Ostatak ekspedicije vratio se pod zapovjedništvom J. S. del’ Cana, dokazavši da je Zemlja okrugla.
1532. F. Pizzaro osvojio državu Inka (Peru); istražio sjever Južne Amerike.
1543. Portugalci su se prvi put iskrcali na obalu južnoga Japana.
1578–80. F. Drake, prvi nakon Magellana, oplovio Zemlju; dokazao da Ognjena Zemlja nije dio Terrae Australis; oplovio Južnu i Sjevernu Ameriku; dospio do Molukai Jave.
1592. J. Davis otkrio otočnu skupinu Malvine, koja je poslije nazvana Falkland.
1605. P. F. de Quiros otkrio Nove Hebride misleći da je stigao na tlo Terrae Australis.
1606. W. Janszoon uplovivši u zaljev Carpentariu otkrio Australiju.
1606. L. V. de Torres otkrio prolaz između Nove Gvineje i Australije.
1609–10. H. Hudson plovio uz istočnu obalu Sjeverne Amerike. Istražio rijeku, zaljev i prolaz koji danas nose njegovo ime.
1616. Le Maire i W. C. Schouten otkrili su na krajnjem jugu Južne Amerike rt Horn (Cabo de Hornos).
1642. A. J. Tasman otkrio Van Diemenovu Zemlju, otok koji je po njemu poslije nazvan Tasmanija; otkrio Novi Zeland (Južni otok), Tongu, Fiji i Bismarckov arhipelag.
1648. S. I. Dežnjev otkrio sa sjevera Beringov prolaz, morski prolaz između Azije i Amerike.
1688. W. Dampier dopro do sjeverne obale Australije.
1728. V. J. Bering, 80 god. nakon Dežnjeva, ponovno otkrio morski prolaz između Azije i Amerike.
1768–79. J. Cook dokazao da Terra Australis ne postoji i pretpostavio postojanje Antarktike; otkrio otok Južnu Georgiju i otočnu skupinu Južni Sandwich; utvrdio da se Novi Zeland sastoji od dvaju otoka; prvi oplovio Zemlju od zapada prema istoku.
1770. J. Bruce otkrio izvore Modroga Nila i jezero Tana.
1785–87. J. F. Pérouse otkrio prolaz između Sahalina i Japana.
1790–95. G. Vancouver utvrdio da ispod sjeverne polarnice nema prolaza (Sjeverozapadni prolaz) iz Tihog oceana u Atlantik.
1798–1802. M. Flinders istraživao južnu obalu Australije; 1814. dao australskom kopnu ime Australija prema Ptolemejevu nazivu Terra Australis.
1799–1804. A. Humboldt istraživao Južnu Ameriku i sr. Aziju (Sibir, Džungariju, Kirgiške stepe i dr.).
1819. W. E. Parry utvrdio postojanje Sjeverozapadnoga prolaza; doplovio do otoka Melvillea.
1819–21. F. F. Belinsgauzen prvi ugledao Antarktičko kopno; otkrio otoke Petar I. i Aleksandar I.
1823. J. Weddell otkrio rubno more (Weddellovo more) uz obalu Antarktike.
1829. John i James Ross utvrdili sjeverni magnetski pol na poluotoku Boothii; otkrili otok Williama I.
1848–49. J. Krapf i J. Rehmann otkrili planine Kilimandžaro i Keniju.
1848–71. D. Livingstone istraživao Afriku. Otkrio izvorište Konga, Viktorijine slapove na rijeci Zambezi te jezera Ngami, Nyasa i Bangweulu.
1849–55. H. Barth istraživao unutrašnjost Afrike (područje od Sudana do Kameruna, Saharu i dr).
1857–58. J. H. Speke pronašao Viktorijino jezero i izvore Bijeloga Nila.
1870–73. N. M. Prževaljski putovao Azijom; istražio gorje Kunlun, Nan Shan, Žutu rijeku (Huang) i dr.
1871–77. H. M. Stanley istraživao porječje Konga (Lualabu); po Kongu plovio do ušća.
1873. J. Payer i K. Weyprecht otkrili Zemlju Franje Josipa.
1888. F. Nansen prvi prešao preko Grenlanda od istoka prema zapadu.
1891–92. D. Lindsay istraživao pustinju Victoriju; time je završeno upoznavanje nepoznatih područja Australije.
1891–95. R. E. Peary dopro preko Grenlanda do njegove sjeverne obale i utvrdio da je to otok.
1893. F. Nansen utvrdio da je Sjeverni pol točka u moru pokrivenom ledom; stigao do 86°12′ N.
1901–02. R. F. Scott otkrio otok Edwarda VII; utvrdio visoravan u unutrašnjosti Antarktike.
1903–06. R. Amundsen brodom Gjöa prvi prošao Sjeverozapadnim prolazom.
1908–09. E. H. Shackleton dokazao da je moguće stići kopnom (ledom) do Južnoga pola; dosegnuo 88°23′ S.
1909. R. E. Peary 6. IV. 1909. stigao na Sjeverni pol.
1909. T. Davis i D. Mawson doprli do južnog magnetskog pola.
1911. R. Amundsen 14. XII. 1911. došao do Južnog pola.
Citiranje:
geografska otkrića. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 5. 12. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21691>.