TRAŽI DALJE:
STRUKE:

geobotanika

geobotanika (geo- + botanika) (fitogeografija, biljna geografija), u širem smislu, grana botanike koja proučava floru i vegetaciju. Premda je već 1792. Carl Ludwig Wildenow (1756–1812) u svojem udžbeniku botanike iznio niz geobotaničkih pitanja, utemeljiteljem geobotanike smatra se A. von Humboldt. U djelu Ideje o geografiji bilja (Ideen zu einer Geographie der Pflanzen, 1807) jasno je iznio tri smjera istraživanja: floristički, ekološki i genetski ili povijesni. Prvi je iznio pojam fizionomskih oblika biljaka i naziv asocijacija. Naziv geobotanika nastao je nešto poslije, a uveo ga je u znanost 1866. August Grisebach (1814–79). Iz okvira geobotanike razvila se, kao posebna znanstvena disciplina, znanost o vegetaciji (fitocenologija), pa se pod imenom geobotanike u užem smislu razumijeva znanost o flori, koja se još naziva i znanost o arealu, odnosno fitogeografija u užem smislu ili horologija. Osnovna je zadaća proučavanje flore i utvrđivanje raširenosti biljnih svojta, odnosno današnje veličine i oblika njihova areala, kao i promjena koje su se, pod utjecajem geomorfoloških i klimatskih prilika, zbivale u geološkoj prošlosti Zemlje (povijesna geobotanika). Na temelju poznavanja geneze, oblika i veličine areala utvrđuju se genetski i geografski florni elementi, koji su važna osnova za biljnogeografsku analizu flore i raščlambu Zemlje na velika florna carstva i manja biljnogeografska područja. Suprotno od takva shvaćanja pojma geobotanike općenito prihvaćena u Europi, u ruskoj (prije sovjetskoj) znanstvenoj i stručnoj literaturi pod tim se nazivom obrađuju sadržaji fitocenologije.

Citiranje:
geobotanika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 18. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21667>.