folklor (engl. folklore, od folk: puk, narod i lore: nauk, znanje), stvaralaštvo utemeljeno na tradiciji neke kult. zajednice, koje pojedinci ili skupine uče i reproduciraju pretežno usmeno, oponašanjem ili na neki drugi (neškolovani) način, a njime se izražava kult. i soc. identitet te zajednice. U širem smislu folklor označava narodnu (pučku) kulturu; u Hrvatskoj je uobičajen u značenju zajedničkog imena za tradicijsku umjetnost koja sadržava oblike književnosti (usmena ili pučka književnost), glazbe (folklorna ili nar. glazba), plesova (folklorni ili nar. ples), dramskog izraza (folklorno kazalište) te lik. stvaralaštva (folklorni lik. izraz). Pojam folklor prvi je upotrijebio William Thoms 1846., označivši njime stvaralaštvo i tradiciju priprostih, neškolovanih ljudi. U 1880-ima izraz je već bio proširen po cijeloj Europi i Americi, premda nije imao posvuda isto značenje. Ponekad podrazumijeva samo tzv. duhovnu kulturu ili, još uže, tradicijsku umjetnost te posebice samo usmenu književnost. Drugdje se proširio na sveukupnu, tj. i na tzv. materijalnu i duhovnu kulturu neškolovanih gradskih, a osobito seljačkih društv. slojeva u urbaniziranim kulturama. God. 1950. postojalo je već dvadesetak različitih shvaćanja folklora, no svima je bila zajednička spoznaja da se prema funkciji, načinu nastanka, prenošenja i očuvanja te po specifičnom umj. izražavanju folklor razlikuje od školovane, odnosno tzv. elitne ili visoke umjetnosti (umj. književnost, glazba, ples, slikarstvo i sl.). U pogrdnome smislu folklor katkad označuje ponašanje neprimjereno civiliziranim pravilima. Suvremeni pristupi ne tumače više folklor samo kao baštinu preuzetu tradicijom iz davnine, nego ga shvaćaju kao način neposrednog umjetničkoga komuniciranja među ljudima u malim skupinama, kao proces stvaranja u spontanom izravnom dodiru izvođača i publike. Također upozoravaju na pojave folklora u gradskim sredinama stvarane u različitim soc. grupama, profesijama, ustanovama i sl., proučavanje kojih omogućuje potpunije razumijevanje kult. raznolikosti i različitih svjetonazora, posebice onih koji ne očituju dominantnu kulturu neke sredine. U modernome društvu pojavljuje se i tzv. druga egzistencija folklora, zvana folklorizam. Posebnom društveno-kult. djelatnošću pojedini se folklorni oblici, istrgnuti iz prvotne sredine, predstavljaju kao posebnost, kao rekonstrukcija prošlosti ili kao turistička ponuda i zabava. Folklorizam je dio pučke kulture, a motiviran je s jedne strane željom za očuvanjem tradicijskih vrijednosti, s druge njihovom komercijalizacijom, pri čemu se isprepleće autentičnost s patvorenošću, stručna rekonstrukcija s pučkim ukusom, umjetničko s banalnim (npr. karnevalske priredbe, vjenčanja na folklorni način i sl.). U Hrvatskoj se folklor znanstveno proučava u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu (utemeljen 1948).
