Florschütz [flo'ršic], Josip, hrvatski jezikoslovac i glazbenik (Osijek, 8. III. 1864 – Zagreb, 22. IX. 1916). Studirao germanistiku, slavistiku i poredbenu filologiju u Beču te glazbu na bečkom Konzervatoriju. Doktorom filozofije bečkoga Sveučilišta postao 1887. raspravom Sinajski psaltir (Psalterium Sinaiticum). Od 1908. prvi je izvanredni, a od 1909. i redoviti profesor na novoj Stolici za indoeuropsku poredbenu filologiju. Pisao je o povijesti poredbene germanske gramatike, o hrvatskome i njemačkome naglasku, o litavskom jeziku, književnosti i glazbi (Litavci, 1910), o M. Maruliću (Život i rad Marka Marulića, 1901). U hrvatskom je jezikoslovlju poznat kao autor Gramatike hrvatskoga jezika za ženski licej, preparandije i više pučke škole (1905., 1907., 1916., 1921) po kojoj se hrvatski jezik učio u prvoj polovici XX. stoljeća. Rađena je po književnojezičnom modelu hrvatskih vukovaca, ali je od sličnih gramatika bolja metodički i didaktički kao i po većoj oslonjenosti na hrvatske književne izvore.
