feroslitine (ferolegure), slitine željeza i jednog ili više drugih elemenata, uglavnom metala (ponajprije mangana, kroma, molibdena, volframa, vanadija), te silicija, fosfora, kalcija, bora. Maseni udio željeza iznosi u njima manje od 50%, a često je i mnogo manji, npr. u ferokromu oko 25%, u ferosiliciju oko 10%, u feromanganu oko 5%. Feroslitine su krte i neprikladne za izravnu primjenu, ali su obično nižeg tališta od metala koji se nalazi uz željezo, pa služe kao sredstva za dodavanje drugih elemenata u taline čelika i lijevanog željeza radi legiranja (npr. ferovanadij) i smanjenja udjela ili uklanjanja nepoželjnih sastojaka kao što su kisik, sumpor i dušik (npr. dezoksidacija ferosilicijem). Katkad se ta oba učinka mogu istodobno postići dodavanjem samo jednog elementa (npr. mangan kao legirajući element povećava otpornost prema trošenju i istodobno služi kao sredstvo za odsumporavanje). Elementi se u obliku feroslitina mogu jednostavnije, preciznije i sigurnije dodavati talinama, osobito kada se dodaju inače hlapljivi ili po zdravlje i okoliš štetni elementi. Svojstva legiranih materijala rezultat su ukupnog utjecaja prisutnih sastojaka na mikrostrukturu, pa se povoljan odnos svojstava materijala, kao što su npr. tvrdoća i elastičnost, može postići tek primjenom prikladne kombinacije elemenata (→ legirani čelik). Osim za legiranje i uklanjanje nepoželjnih sastojaka čelika i lijevanog željeza, feroslitine se mogu upotrijebiti i za redukciju metalotermijom, npr. s pomoću feroslitine koja uz željezo sadrži silicij, kalcij i magnezij. Osim feromangana, ferokroma i ferosilicija, koji se najšire primjenjuju, važne su feroslitine i ferosilicijmangan, ferosilicijkrom, feromolibden, ferovolfram i ferovanadij.
Feroslitine se pripravljaju redukcijom oksidnih ruda metala u metalurškim pećima ili metalotermijski. Željezo može potjecati od oksidne rude ili može biti dodano u obliku starog željeza, a kao redukcijsko sredstvo služe koks ili ferosilicij. Punjenje može sadržavati i druge dodatke, ovisno o vrsti feroslitine koju treba pripraviti i o postupku priprave (npr. aluminijski prah za aluminotermiju). Prije izuma električne peći krajem XIX. st. feroslitine su se proizvodile u jamnim, odn. visokim pećima, a ako temperatura koja se u njima postizala nije bila dovoljna za taljenje i redukciju, proizvodile su se i aluminotermijom ili silikotermijom. Danas se većina feroslitina proizvodi redukcijom u različitim tipovima električnih peći zahvaljujući mogućnosti postizanja viših temperatura. To su najčešće peći poluzatvorenog i zatvorenog tipa s dobrom kontrolom emisije štetnih tvari, dok se najstarija i najjednostavnija električna peć otvorenog tipa iz ekoloških razloga izbjegava. Aluminotermija i silikotermija danas se primjenjuju za pripravu feroslitina za koje su potrebne temperature koje se ne mogu postići u električnim pećima (npr. feroniobij, ferotitanij), ili pak radi uštede električne energije.
Najveći su svjetski proizvođači feroslitina Kina, Južnoafrička Republika, Rusija, Kazahstan i Ukrajina. U Hrvatskoj su se feroslitine nekoć proizvodile u tvornici »Dalmacija« u Dugome Ratu kraj Omiša.
