TRAŽI DALJE:
STRUKE:

empirizam

empirizam (prema grč. ἐμπεıρία: iskustvo), filozofski smjer koji temelji spoznajnoteorijsko stajalište na iskustvu kao osnovnom izvoru spoznaje, a to određuje njegove mogućnosti i granice. Senzualistički empirizam utemeljuje se u filozofskoj tvrdnji da »ništa nije bilo u razumu što prije nije bilo u osjetu« (I. Kant). Metodološki empirizam gradi znanstvenu metodu na činjenicama iskustva ne izvodeći ih iz »čistoga mišljenja« kao što čini metafizički empirizam. Antički filozofi, stoici i epikurejci, učili su da je izvor naše spoznaje iskustvo stečeno putem osjeta. Suprotstavljajući se filozofiji racionalizma empirizam je svoj procvat doživio u XVI. i XVII. st. u filozofiranju J. Locka, G. Berkeleya i D. Humea. Nakon reflektirajućeg empirizma, nakon Humeove spoznajne i bezizlazne skepse, bit empirizma očitovala se u Berkeleyevu subjektivnom empirizmu. Senzualističko obilježje dali su mu E. Condillac, J. Lamettrie, P. Holbach, a I. Kant kriticizmom je pokušao pomiriti proturječnost empirizma i racionalizma. Suvremeni empirizam povezuje rezultate prirodnih znanosti i filozofije (psihologizam, biologizam).

Citiranje:
empirizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 29. 11. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17853>.