struka(e): povijest, opća | religija

egzarh (grč. ἔξαρχος: vojvoda, izvrsnik, odličnik), naslov koji se upotrebljavao u civilnoj i crkvenoj upravi. U civilnoj upravi Bizantskoga Carstva egzarh je bio upravitelj ili potkralj velike i važne provincije, poput egzarha Italije, koji je do 751. nosio naslov egzarha Ravenne. Kao vojnome zapovjedniku bila mu je povjerena i civilna vlast, pa je u ime bizantskoga cara upravljao povjerenim područjem. U ranom kršćanstvu (do V. st.) na Istoku naziv za nadbiskupa u važnijim središtima koja su bila sjedišta više provincija. Primas bugarske crkve nosi (od 1870) naslov egzarha. U ruskoj crkvi (od Petra I. Aleksejeviča) patrijarhov namjesnik. U Bizantu je egzarh bio posebna vrsta episkopskoga službenika, a glavna mu je dužnost bila briga o duhovnim stvarima u eparhiji. Poslije mu se djelokrug službe mijenjao; ostali su mu duhovni poslovi, a dobio je i neke ekonomske obveze (npr. skupljanje daća u korist episkopa – egzarština).

Citiranje:

egzarh. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/egzarh>.