Dugi otok, najveći otok u zadarskoj skupini sjevernodalmatinskih otoka, obuhvaća 113,3 km² s 1691 st. (2021). Dug je oko 43 km, širok do 4,6 km. Pruža se u smjeru sjeverozapad–jugoistok, u nizu u kojem je sjevernije otok Molat, a južnije otok Kornat. Zapadno je pučina Jadranskoga mora, a istočno mnogobrojni otoci (Sestrunj, Iž, Rava, Zverinac, Ugljan, Pašman, Žut i dr.). Građen je uglavnom od donjokrednih rudistnih vapnenaca i dolomita. Najviši vrh Vela Straža (337 m) leži u srednjem dijelu otoka; ondje su i mnogobrojne špilje (Strašna peć, Kozja peć, Veli Badanj, Crvene rupe, Pećina). Dugi otok, zajedno s otokom Pagom, ide u red naših najrazvedenijih otoka (koeficijent razvedenosti 4,8). Obala (182,1 km), osobito istočna, uglavnom je niska. Na njoj su mnogobrojne pješčane uvale i plaže (Sakarun i dr.). Na sjeverozapadu su uvale Solišćica i Pantera, a na jugoistoku Telašćica (park prirode; jedna od najvećih jadranskih prirodnih luka). Zapadna pučinska obala visoka je i strma (hridi–klifovi); Grpašćak (166 m), najviša hrid na Jadranu. Uz obalu su mnogobrojni otočići (Bršćak, Golac, Katina, Krknata, Lagnići, Luški, Magarčić, Mežanj, Mrtovnjak, Mali i Veli Planatak, Utra i dr.). Između vapnenačkih otočkih uzvisina nalaze se krška polja (Arnjevo, Dugo, Krajnje, Slotino, Stivanje, Srednje) i uvale; zimi su neka polja, zbog dugotrajnih kiša, poplavljena. Na Dugom otoku nema vrela ni vodenih tokova; u južnom je dijelu slano jezero Mir (Jezero; 0,23 km²; duboko 5,8 m). Na vapnenačkom tlu središnjeg i zapadnog dijela otoka raste makija i šuma, a u južnom su dijelu kamenjari. Uzgaja se maslina, vinova loza, smokva, povrće, žito i dr.; stočarstvo (ovca, koza). Ribarstvo. Prehrambena industrija (tvornica za konzerviranje ribe i uljarnica u Salima). Turizam. Trajektnim vezama (Zadar–Zaglav, Zadar–Brbinj) otok je povezan s kopnom. Glavno naselje Sali (726 st.); ostala naselja: Žman (225 st.), Zaglav (171 st.), Luka (124 st.), Božava (118 st.), Veli Rat (91 st.), Brbinj (70 st.), Soline (59 st.), Verunić (54 st.), Savar (35 st.) i Dragove (18 st.). – Paleolitički i neolitički ostatci te nekropole ranoga željeznog doba svjedoče da je Dugi otok bio naseljen već u prapovijesti. Nađeni su i ostatci rimskog razdoblja u Maloj Proversi, Stivanjem polju i Brbinju. Srednjovjekovne isprave spominju otok kao Insula Magna, Insula Tilago te Insula Maior. Tijekom srednjega vijeka otok je bio dio zadarskoga distrikta i najvećim dijelom u vlasništvu benediktinskoga samostana sv. Krševana, koji ga je dao u zakup zadarskim plemićima. Iako se čini da je Dugi otok do razdoblja migracija XV–XVI. st. bio razmjerno slabo naseljen, nađeni su ostatci ranokršćanskih i predromaničkih crkvica u Školju kraj Brbinja, u Savru (Sv. Pelegrin), kraj Telašćice (Sv. Ivan i Sv. Viktor). Srednjovjekovne crkve u Božavi (1385), Suvčenu (1378), Zaglavu (1445–52) i Salima (1465) također svjedoče o postojanju naselja u tom razdoblju. Naseljavanjem obalnoga stanovništva na izmaku srednjega vijeka stvorena su naselja koja su se održala do danas. Osim glavnoga mjesta Sali, naselja na otoku većinom su sastavljena od dvaju dijelova: starijega iznad obale (u unutrašnjosti otoka) i mlađega uz luku. U XVII. st. otok je više puta stradao zbog napada ulcinjskih gusara. Tijekom II. svjetskog rata Dugi otok bio je pripojen Italiji, a zbog djelovanja partizanskih jedinica talijanske su okupacijske trupe u svibnju 1943. do temelja uništile naselja Savar i Poljane, koja su poslije obnovljena.
