struka(e):

djeljivost brojeva, relacija na cijelim brojevima definirana tako da pri dijeljenju jednoga broja s drugim nema ostatka, tj. kada se cijeli broj a dijeli cijelim brojem b, dobije kao količnik cijeli broj q (a : b = q). Prirodni broj a različit od 1, koji nije djeljiv ni s jednim prirodnim brojem izuzev a i 1, naziva se primbroj; 2, 3, 5, 7, 11, 13 itd. Ostali prirodni brojevi, različiti od 1, nazivaju se složeni brojevi. Cijeli brojevi s kojima je djeljiv neki složeni broj nazivaju se njegove mjere, a sam taj broj njihov višekratnik. Tako su npr. brojevi 2, 3, 4 i 6 mjere broja 12, a on je njihov višekratnik.

Prema kriterijima djeljivosti prirodni broj djeljiv je s 2 ako mu je posljednja znamenka 0 ili paran broj, s 3 ako je zbroj njegovih znamenki djeljiv s 3, s 4 ako mu je dvoznamenkasti završetak djeljiv s 4, s 5 ako je njegova posljednja znamenka 0 ili 5, sa 6 ako je djeljiv s 2 i s 3, s 8 ako mu je troznamenkasti završetak djeljiv s 8, s 9 ako je zbroj njegovih znamenki djeljiv s 9, s 10 ako mu je posljednja znamenka 0, s 11 ako mu je razlika zbroja znamenaka na parnim i zbroja znamenaka na neparnim mjestima jednaka 0 ili djeljiva s 11, s 25 ako mu je troznamenkasti završetak djeljiv s 25, sa 100 ako su mu posljednje dvije znamenke 00, itd.

Citiranje:

djeljivost brojeva. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/djeljivost-brojeva>.