distinktivan ili razlikovan (lat. distinctus: razlučen, različit), koji odvaja, razlučuje, koji ima sposobnost razlikovanja, npr. glas, fonem, naglasak (tj. njegovo mjesto), dužina, odnosno da se po njemu razlikuju dvije jezične jedinice jedna od druge, npr. morfem, riječ.
Distinktivni ili razlikovni glas, fonem, glas koji služi za sporazumijevanje u jezičnome sustavu razlikovanjem značenja, iako je sam bez ikakva značenja.
Distinktivna ili razlikovna obilježja, temeljne sastavnice fonema, npr. zvučnost, prekidnost, napetost. Fonem se može odrediti i kao skup istodobnih (simultanih) razlikovnih obilježja, odnosno kao zajednički nazivnik za skupinu razlikovnih obilježja. Razlikovna obilježja ograničena su ljudskim izgovornim i slušnim mogućnostima. Foneme svih jezika moguće je opisati s pomoću maloga broja razlikovnih obilježja koja pripadaju općem sustavu. Jezici se razlikuju po skupinama tih obilježja koja tvore njihove foneme. Npr. hrvatski i talijanski nemaju zaokružene prednje samoglasnike, dok ih njemački, francuski i madžarski imaju.
