Dinarsko gorje

Dinarsko gorje (Dinarske planine), planinski sustav nazvan po planini Dinari; obuhvaća najveći dio planinskoga prostora Hrvatske, BiH, Srbije i Crne Gore te Slovenije i Makedonije. Dinarsko gorje sa Šarsko-pindskim gorjem na jugoistoku i Južnovapnenačkim Alpama na sjeverozapadu tvori tektonsku cjelinu; zbog toga se ta tri orogenetska dijela u cjelini nazivaju Dinaridi. Granica Dinarskoga gorja pruža se od ruba Furlanske nizine preko Tolminskoga, Cerkljanskog i Škofjeločkog pobrđa i Ljubljanskoga barja, zatim tokom Temnice i Krke do Save u Krškom polju i rijekom Savom prema istoku (izdvajaju se planine Prosara i Motajica, koje se nalaze južno od Save i pripadaju staroj panonskoj masi). Na istoku se granica Dinarskoga gorja pruža tokom Kolubare, zapadnim podnožjem Rudnika i dolinom Ibra do Kosova polja, a na jugoistoku od Kosova polja preko Metohije i Drima na Skadarsku kotlinu. – Dinarsko gorje nastalo je nabiranjem koje je bilo najintenzivnije u sr. tercijaru za alpske orogeneze. Pritom je bilo i okomitih pokreta duž rasjednih linija. Poslije su planine Dinarskoga gorja pod utjecajem vanjskih sila snižene i uravnjene, ali su ponovno potkraj tercijara i poč. kvartara novijim pokretima, koji se još ni danas nisu smirili, izdignute do svoje sadašnje visine. Smjer pružanja planinskih nizova od sjeverozapada prema jugoistoku (dinarski smjer) glavna je karakteristika cijeloga Dinarskoga gorja.

Po građi se Dinarsko gorje dijeli na tri pojasa. U jugozap. ili primorskom pojasu prevladavaju kredni i eocenski vapnenci te eocenski fliš, koji pretežito ispunjava udoline. Središnji je pojas građen ponajviše od mezozojskih vapnenaca (na površini krednih, a u unutrašnjosti trijaskih) i dolomita sa zavalama jezerskih sedimenata iz mlađeg tercijara. Sjeveroist. pojas s paleozojskim naslagama i različitim eruptivnim kamenjem komplicirane je građe. Starije su naslage na sjev. rubu toga pojasa pokrivene sedimentima Panonskoga mora. Dinarsko gorje sastoji se iz vapnenačkoga područja na jugozapadu, u kojem prevladava krš (rijetki površinski vodeni tokovi), i područja na sjeveroistoku s pokrivenim kršem (gusta riječna mreža).

Krš je najjače razvijen u primorskom pojasu Dinarskoga gorja, od srednje Soče do Bojane i Skadarske kotline. Najviši dijelovi Dinarskoga gorja (do 2694 m u Prokletijama) pružaju se usporedno s Jadranskim morem od sjeverozapada prema jugoistoku. Ondje prevladava pretežito pokriveni krš sa šumama i bujnim pašnjacima. Pojas visokih planina Dinarskoga gorja teško je pristupačan. Prometne veze prolaze preko planinskih prijevoja: Postojnska vrata (606 m), Vratnik (698 m), Delnička vrata (742 m), Ivan-sedlo (927 m), Makljensko sedlo (1123 m), Čemerno (1329 m) i dr.

Pojas najviših planina Dinarskoga gorja važna je klimatska granica. Krajevi, koji su daleko od mora, imaju kontinentsku klimu. U primorju su se, zbog vapnenačke građe i razvođa koje je blizu mora, razvile samo kraće rijeke (Soča, Zrmanja, Krka, Cetina, Neretva, Zeta i Morača); glavne rijeke Dinarskoga gorja otječu prema Savi (Ljubljanica, Krka, Kupa, Una sa Sanom, Vrbas, Bosna, Drina), tj. pripadaju crnomorskomu slijevu.

Citiranje:
Dinarsko gorje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 28. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=15235>.