derivativno stjecanje prava

derivativno stjecanje prava, pravni termin, označuje izvedeno stjecanje prava: stjecatelj prava (pravni sljednik) stječe određeno subjektivno pravo od njegova dotadašnjeg nositelja (pravni prednik). Sljednik izvodi (derivira) svoje pravo iz prednikova prava. Tako npr. kod darovanja, obdarenik stječe pravo vlasništva na određenoj stvari temeljem prethodnoga prava vlasništva darovatelja. Za derivativno stjecanje vrijedi rim. pravno pravilo da prednik ne može na sljednika prenijeti više prava nego što ga sam ima (nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet).

Citiranje:
derivativno stjecanje prava. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 2. 12. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14663>.