Cranach, Lucas, st.

Cranach [kra:'nax], Lucas, st., njemački slikar i grafičar (Kronach, 1472 – Weimar, 16. X. 1553). Uz A. Dürera i H. Holbeina ml. najveća pojava u njemačkome slikarstvu prve polovice XVI. st. Nakon školovanja kod oca i i boravka u Beču (1500–03), došao je 1505. u Wittenberg i postao dvorski slikar saskog izbornoga kneza, u čijoj je službi ostao do kraja života. Uživao je velik ugled, a kao oduševljeni pristaša reformacije kretao se u krugu istaknutih protestantskih pisaca i učenjaka, od kojih je mnoge portretirao (više portreta M. Luthera, J. Cuspiniana). Cranachovo slikarstvo razvijalo se u izoliranom ambijentu Wittenberga pa iako vremenski pripada renesansi, po tvrdoći crteža, plošnom tretiranju boje i izduženim likovima ono upućuje na formalne metode gotike. U ranim djelima probijaju snaga i sirovi naturalizam (Raspeće, oko 1500). Potonji su mu radovi suzdržaniji u izrazu, u njima su jače naglašeni dekorativnost i reprezentativnost, što odgovara potrebama dvorske narudžbe. Obrađivao je antičke, mitološke i biblijske teme, koje je zaodjenuo u suvremeno ruho slikajući pažljivo detalje draperija i bogatih pejsažnih pozadina (Lot i kćeri; Judita s Holofernovom glavom; Parisov sud; Lov na jelene; Albrecht Brandenburški kao sv. Jeronim). Često je slikao motiv ženskog akta, ostvarivši u gracioznim i bolećivo-senzualnim likovima djevojaka vlastiti ideal ženskoga tijela (Venera; Lukrecija, Izvorska nimfa). Za razliku od donekle manirističkih velikih kompozicija, u mnogim portretima suvremenika najviše se približio renesansnim shvaćanjima (portreti bračnoga para Reuss, M. Buchnera, J. Schönera, autoportret). Osobito su važne njegove grafike kojima je urešavao djela protestantske književnosti; bio je među prvim grafičarima koji su radili drvoreze u bojama. – L. Cranach st. je godinama vodio veliku i vrlo aktivnu slikarsku radionicu, u kojoj su radila dva njegova sina, pa autorstvo mnogih djela koja su iz nje potekla nije posve sigurno.