struka(e):

cikličko pjesništvo (epski ciklus; grčki ἐπıϰὸς ϰύϰλος), konvencionalni naziv za zbirku grčkih epova nastalih uglavnom u VII. i VI. st. pr. Kr. u kojima se pripovijeda o zbivanjima od početka svijeta do kraja tzv. herojskoga doba. Osim Ilijade i Odiseje očuvali su se samo neznatni ulomci (ukupno oko 120 stihova). Autori su listom nepoznati ili pak legendarni likovi. Nekoliko epova bavilo se završetkom Trojanskoga rata: Ciparske zgode (Κύπρıα), Pjesma o Etiopljanima (Αἰϑıοπίς), Mala Ilijada (Ἰλıὰς μıϰρά), Razorenje Troje (Ἰλίου πέρσıς), Povratci (Νόστοı), Pjesma o Telegonu (Τηλεγόνεıα). Tebanskoj starini bile su posvećene Tebaida (Θηβαίς) i Pjesma o Edipu (Οἰδıπόδεıα). Ciklički epovi bili su dobro poznati još u V. i IV. st. pr. Kr., kada su snažno utjecali na grčku dramu i liriku.

Citiranje:

cikličko pjesništvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/ciklicko-pjesnistvo>.