Zweig [cvạik], Stefan, austrijski književnik (Beč, 28. XI. 1881 – Petrópolis kraj Rio de Janeira, 23. II. 1942). Odrastao u otvorenoj i kozmopolitskoj židovskoj obitelji. U Berlinu i Beču studirao germanistiku, romanistiku i filozofiju. Zagovornik duhovnoga jedinstva Europe; pacifist. Emigrirao u Englesku, pa u Južnu Ameriku, gdje si je, izmoren egzilom, oduzeo život. Književno stvaralaštvo započeo je u duhu novoromantičarskog impresionizma pjesničkom zbirkom Srebrne strune (Silberne Saiten, 1901). Široj publici postao je poznat 1920-ih novelama, pod utjecajem teorije psihoanalize, u kojima je prikazao duševna stanja suvremenoga čovjeka (zbirke Amok, 1922; Stranputice osjećaja – Verwirrung der Gefühle, 1927). Drugi dio njegova stvaralaštva predstavljaju književne obradbe povijesnih tema u esejima, romansiranim biografijama i biografskim skicama u kojima daje novo viđenje povijesne uloge pojedinca i općih humanističkih vrijednosti. Esejistički duboko proživljenim portretima povezuje književno-povijesnu metodu sa snažnim doživljajem i umjetničkom rekonstrukcijom povijesnih zbivanja i prikazanih likova (Zvjezdani sati čovječanstva – Sternstunden der Menschheit, 1927; Tri majstora – Drei Meister, 1920; Maria Stuart, 1935; Magellan, 1938; Trijumf i tragika Erazma Roterdamskoga – Triumph und Tragik des Erasmus von Rotterdam, 1934). Izvrstan prevoditelj s francuskoga jezika (Ch. Baudelaire, P. Verlaine, R. Rolland).