Zuzorić, Cvijeta, hrvatska pjesnikinja (Dubrovnik, oko 1552 – Ancona, 1648). Školovala se u Anconi. God. 1570. udala se za firentinskoga plemića Bartolomea Pescionija te s njim do 1583. živjela u Dubrovniku, gdje je on bio konzul. Slovila je za ljepoticu iznimne naobrazbe, vladala je talijanskim, možda i latinskim jezikom, a pjesme je pisala na hrvatskom i talijanskom jeziku, no nije pronađena ni jedna. D. Zlatarić posvetio joj je epilij Ljubav Pirama i Tizbe (1597), a pjesme su joj posvetili i M. Bunić Babulinović i M. Monaldi. U njezinu je čast T. Tasso napisao tri soneta i pet madrigala. Cvijeta je sugovornica Marije Gundulić, supruge N. V. Gučetića, u Dijalogu o ljepoti i Dijalogu o ljubavi (1581), koja u predgovoru Gučetićevoj knjizi Razgovor o Aristotelovoj Meteorologici (1584) brani Cvijetu od kleveta, oštro kritizirajući dubrovačku sredinu i odnos Dubrovčana prema njoj. Zbog toga je to izdanje bilo zabranjeno. Cvijeta Zuzorić ostala je do danas simbolom renesansne ljepote.
