Zuylen [zœi'lə], Belle van (puno ime Isabella Agneta Elisabeth van Tuyll van Serooskerken, francusko ime Isabelle de Charrière [šaʀjɛ:'ʀ]), nizozemsko-švicarska književnica francuskog izraza (dvorac Zuylen kraj Utrechta, 20. X. 1740 – Colombier kraj Neuchâtela, 26. XII. 1805). Od 1771. živjela u Colombieru u Švicarskoj. Još u Nizozemskoj anonimno je objavila satirični roman Plemić (Le Noble, 1762), u kojem u duhu Voltaireova Candidea ironizira život i predrasude visokoga plemstva. Djelo je obitelj povukla iz optjecaja. Napisala više epistolarnih romana (Neuchâtelska pisma – Lettres neuchâteloises, 1784; Pisma iz Lausanne – Lettres écrites de Lausanne, 1785; Caliste, 1787), a razvila je i bogatu korespondenciju (s Constantom d’Hermenchesom, J. Boswellom, B. Constantom de Rebecqueom). Pisala je i drame te političke pamflete; profinjena stilistica, osobito je bila zaokupljena temom obrazovanja žena; izdvajala se i skeptičkim procjenama društvenih i političkih prilika. Sabrana djela u deset svezaka objavljena su 1979–84. u Amsterdamu.
