Zrinski, Juraj V., hrvatski ban (Čakovec, 31. I. 1598 – Požun, 18. XII. 1626). Sin Jurja IV., odgojen u protestantskoj vjeri, ali je pod utjecajem ostrogonskoga nadbiskupa P. Pázmánya i međimurskih pavlina prešao na katoličanstvo; nakon toga je potjerao protestantske pastore iz Međimurja i ondje obnovio katoličke župe. Nakon odstupanja Nikole IX. Frankapana (1622), zahvaljujući vojnim zaslugama, postao je hrvatskim banom (do 1626), a potpisivao se kao »vekovečni knez od Zrina, cesarove svetlosti tolnačnik i komornik, slovenskoga i horvatskoga orszaga ban, Čakovoga turna slobodan gospodin i krajine legradske kapetan«. Ratovao je protiv Osmanlija, koje je 1623. porazio na rijeci Muri, a 1624. kraj Kostajnice i Jasenovca. Do smrti svojega brata Nikole VI. (1625) najčešće je boravio u Ozlju, a nakon toga se trajno nastanio u Čakovcu. Odazvavši se pozivu kralja Ferdinanda II. Habsburškoga zajedno je sa 1200 konjanika od proljeća 1626. sudjelovao u Tridesetogodišnjem ratu (1618–48); u travnju 1626. kraj Körmenda bio je poražen od privrženika G. Bethlena. Poslije se istaknuo u ratovima protiv Osmanlija u Ugarskoj, a ratovao je i u Šleskoj. U braku s Magdalenom Széchy imao je dva sina, Nikolu VII. i Petra IV.
