zraka.
1. U geometriji, svaki od dvaju dijelova pravca na koje ga rastavlja neka njegova točka, uključujući i točku koja se naziva početnom točkom odgovarajuće zrake.
2. U fizici, linija okomita na valnu frontu elektromagnetskoga vala uzduž koje se gibaju fotoni (zrake svjetlosti, γ-zrake i dr.); uski tok brzih čestica, npr. protona, koje se u praznom prostoru bez utjecaja fizikalnih polja gibaju pravocrtno.
3. U geometrijskoj optici svjetlosna zraka, uski snop svjetlosti: pravocrtan u homogenom optičkom sredstvu, zakrivljen u nehomogenom.
