zračna masa, u meteorologiji, atmosferski zrak kojem su na velikom području vodoravno ujednačene i vertikalno jednoliko raspodijeljene temperatura i vlažnost. Vodoravni promjer zračne mase može biti 500 do 5000 km, a visina 1 do 20 km.
Nastanak i međudjelovanje zračnih masa
Kada zračna masa dulje vrijeme miruje ili se sporo giba nad jednoličnom Zemljinom površinom, poprima neka svojstva te površine. Primjerice, zračna masa iznad Sahare postaje suha i vruća, iznad sjevernoga geografskog pola suha i hladna, iznad Atlantskoga oceana vlažna a njezini niski slojevi poprimaju temperaturu površine oceana.
Na granicama između različitih zračnih masa pojavljuju se atmosferske fronte popraćene vremenskim stanjima i pojavama (npr. naoblakom, kišom, grmljavinom). Svojstva dviju različitih zračnih masa miješaju se u prijelaznom području dubokom oko 100 km, ali se zračne mase kao cjeline ne miješaju, nego se teža, hladnija zračna masa uvlači pod lakšu, topliju zračnu masu koja se uzdiže.
Podjela zračnih masa
Prema geografskoj širini zračne mase dijele se na: polarne, arktičke i antarktičke, umjerenih širina, ekvatorske; prema tome jesu li nastale nad kopnom ili morem, mogu biti kontinentalne (npr. pustinjske) ili maritimne (npr. sjevernoatlantske); ovisno o fizikalnim svojstvima mogu biti tople, hladne, suhe, vlažne, stabilne (kada je topli zrak nad hladnom podlogom i nema vertikalnoga strujanja), nestabilne (kada je hladni zrak nad toplom podlogom nastaje vertikalno strujanje) i dr.
