Zmajević, Vicko, hrvatski crkveni političar i pisac (Perast, 23. XII. 1670 – Zadar, 11. IX. 1745). Filozofiju i teologiju završio u Rimu; bio je opat opatije sv. Jurja u Perastu (1695–1701), potom 1701–13. barski nadbiskup i primas Srbije te od 1713. zadarski nadbiskup; također bio papinski vizitator za balkanske zemlje pod Turskom. Znatno je utjecao na papinsku politiku na Balkanu. Pisao crkvenopovijesne i dogmatsko-polemične rasprave i poslanice bujne retorike te pisma na talijanskom, latinskom i albanskom jeziku. Predsjedao albanskomu crkvenomu saboru u Mrkinju (te napisao zaključke sabora na latinskome i albanskome, važne za upoznavanje društvenih prilika u Albaniji i za povijest albanskoga jezika), zagovarao rimsku koncepciju unijatstva, poticao osnutak glagoljaškoga kolegija u Zadru (otvoren 1748), naselio u razdoblju 1726–33. u zadarskoj okolici albansko stanovništvo iz krajine ispod Skadarskoga jezera i time utemeljio selo Arbanasi.