živina svjetiljka, električni izvor svjetlosti koja nastaje pri lučnom električnom izboju (pražnjenju) u živinim parama. U visokotlačnoj živinoj svjetiljci izboj nastaje u maloj prozirnoj cijevi (tzv. žižak) od kremenoga stakla, koje je transparentno za zračenje valnih duljina od 200 nm do 5 μm. Žižak je ispunjen plinom argonom i kapljicama žive. Pri uklapanju električne struje nastaje između pomoćne (startne) i jedne od dviju glavnih elektroda pomoćni električni luk, koji lokalno ionizira atome argona. Oni se difuzijom šire unutar žiška i uspostavljaju glavni električni luk između glavnih elektroda (molibdenske i volframske). Pritom se živine kapljice isparavaju i tlak se postupno povećava do vrijednosti od približno jednoga bara. Čim se stvori dovoljno živinih para (nakon 2 do 4 min), one postaju nositelji izboja i živin luk između elektroda zrači punom jakošću. Emitirano zračenje sastoji se od ultraljubičastoga i od vidljivoga zračenja kraćih valnih duljina, dakle od zračenja za koje je kremeno staklo žiška transparentno. Žižak se nalazi u većem staklenom balonu, izrađenom od borosilikatnoga stakla, koji služi kao zaštita jer ne propušta ultraljubičasto zračenje i pruža toplinsku izolaciju. Vidljivo zračenje koje izlazi iz žiška (modro-zelena svjetlost) ne sadrži crvenu komponentu spektra, pa boje obasjanih predmeta ne bi izgledale vjerno i realno. Zato je unutarnja stijenka staklenoga balona prekrivena slojem fluorescirajuće tvari, koja, pobuđena ultraljubičastim zračenjem, fluorescira crvenom svjetlošću i time poboljšava vidljivi spektar (→ luminiscencija). Zbog negativne strujno-naponske karakteristike, živina svjetiljka priključuje se na mrežu preko tzv. balastne prigušnice, a primjenjuje se ponajprije za rasvjetu trgova, ulica i hala, gdje raspoznavanje boja nije bitno (→ električna rasvjeta). Proizvodi se za snage od 50 do 2000 W, trajnost joj je 3000 do 6000 sati, a svjetlosna djelotvornost 30 do 60 lm/W (nekoliko puta veća od žarulje). Starenjem se smanjuje svjetlosni tok zbog adsorpcije žive na kremenoj cijevi žiška i na njegovim metalnim elektrodama (uz jednak potrošak električne energije), a vrijeme zagrijavanja produžuje na 3 do 8 min.
Ultravisokotlačna živina svjetiljka odlikuje se vrlo visokim tlakom živinih para (oko 200 bara). Kao i kod visokotlačne svjetiljke, vidljivi spektar poboljšan je fluorescencijom. Rabi se kao jak izvor svjetlosti u projektorima, npr. u kinematografiji.
Niskotlačna živina svjetiljka nema vanjski stakleni balon, a tlak živinih para mnogo je niži (1 do 20 mbar). To je izvor ultraljubičastoga zračenja koje služi za uništavanje klica u konzerviranju, u medicini za uništavanje nekih vrsta bakterija te u poluvodičkoj tehnologiji, u postupku fotolitografije, u kojem se fotoosjetljivi polimer izlaže ultraljubičastomu zračenju, a nakon termičke obradbe ozračeni dijelovi postaju otporni na djelovanje određenih otapala.
