Žirmunski (Žirmunskij) [žɨrmu'nsk’ij], Viktor Maksimovič, ruski jezikoslovac i povjesničar književnosti (Sankt Peterburg, 2. VIII. 1891 – Lenjingrad, danas Sankt Peterburg, 31. I. 1971). Diplomirao u Sankt Peterburgu 1912. Od 1917. profesor Sveučilišta u Saratovu, od 1919. u Petrogradu. Bio je vodeći predstavnik Lenjingradske gramatičke škole. Bavio se povijesnim promjenama gramatičkoga ustrojstva i gramatičkom varijantnošću na materijalu iz germanskih jezikâ, a terenski je proučavao njemačka narječja u SSSR-u. Najvažniji mu je rad s područja germanistike Njemačka dijalektologija (Nemeckaja dialektologija, 1956); zbog znanstvenih interesâ i kontakata sovjetske su ga vlasti triput uhićivale kao njemačkog špijuna. Bavio se i poredbenom folkloristikom, a zbog zanimanja za turkijski folklor bio je optužen za uzbečki nacionalizam. Na području književnosti najvažniji su mu radovi posvećeni njemačkom romantizmu te utjecajima zapadnih autora, posebno J. W. Goethea i G. G. Byrona, na rusku književnost. Iako je bio kritičan prema ahistorijskomu formalizmu, zajedno s formalistima utemeljio je rusku školu teorijske poetike i versifikacije.
