Zinnemann [zi'nimən], Fred, američki filmski redatelj austrijskoga podrijetla (Beč, 29. IV. 1907 – London, 14. III. 1997). Na filmu od 1928. kao asistent snimatelja. Od 1929. u Hollywoodu, gdje je 1937. počeo režirati, isprva dokumentarne (Oscarom nagrađeni Da bi majke mogle preživjeti – That Mothers Might Live, 1938) i kratke igrane filmove. Rani mu se cjelovečernji igrani filmovi odlikuju realističkim pristupom i društveno angažiranim temama: Sedmi križ (The Seventh Cross, 1944), o bijegu iz nacističkoga logora, Potraga (The Search, 1948), o ratnoj siročadi, Ljudi (The Men, 1950), o ratnim invalidima. Vrhunac karijere dosegnuo je 1950-ih filmovima s čestim motivom usamljenoga pojedinca u kušnji okruženoga ravnodušnom ili neprijateljskom okolinom: vesternom Točno u podne (High Noon, 1952), s dosljedno ostvarenim jedinstvom mjesta i vremena, romantiziranom ali sugestivnom adaptacijom romana J. Jonesa Odavde do vječnosti (From Here to Eternity, 1953., Oscar za režiju), melodramom Priča o opatici (The Nun’s Story, 1959). Potom režirao filmove političke tematike: Zadrži blijedog konja (Behold a Pale Horse, 1964), o Španjolskom građanskom ratu, Čovjek za sva vremena (A Man for All Seasons, 1966., Oscar za film i režiju), o Th. Moreu, Šakal (The Day of the Jackal, 1973), triler o atentatu na Ch. de Gaullea, Julia (1977), o američkoj lijevoj intelektualnoj sceni 1930-ih.
