Ziegler [ci:'gləɹ], Karl, njemački kemičar (Helsa kraj Kassela, 26. XI. 1898 – Mülheim, 11. VIII. 1973). Nakon doktorata (1923) na Sveučilištu u Marburgu, djelovao je na sveučilištima u Frankfurtu na Majni, Heidelbergu i Halleu, a 1943. postao je ravnateljem Instituta »Kaiser Wilhelm« (danas »Max Planck«) za istraživanje ugljena u Mülheimu. Među ostalim, bavio se slobodnim organskim radikalima, organometalnim spojevima i četveročlanim prstenastim spojevima. Razvio je katalizator za polimerizaciju etilena u linearni polimer velike molekularne mase (Zieglerov katalizator). To je bio mješoviti katalizator na bazi organometalnih spojeva, koji se sastojao od metalnih alkila i halogenida prijelaznih metala, npr. alkila aluminija i titanijeva tetraklorida. Istraživanjima talijanskog kemičara G. Natte takvi su katalizatori poboljšani i danas su poznati kao Ziegler-Nattini katalizatori, a rabe se za stereospecifičnu polimerizaciju olefina, kojom se dobivaju visokovrijedni polimerni materijali kao što su polietilen, polipropilen i polibutadien. Za otkrića na području kemije i tehnologije polimera velike molekularne mase, Ziegler je 1963. s G. Nattom podijelio Nobelovu nagradu za kemiju.
