Žganec, Vinko, hrvatski etnomuzikolog i melograf (Vratišinec, 22. I. 1890 – Zagreb, 12. XII. 1976). Završio studij prava i doktorirao 1919. na Sveučilištu u Zagrebu te isprva radio u pravničkoj struci. Glazbu je učio privatno kod F. Dugana st. i V. Rosenberg-Ružića. Od 1945. bio je kustos Etnografskoga muzeja te znanstveni suradnik (1948–64) i ravnatelj Instituta za narodnu umjetnost. Radio je i kao honorarni profesor etnomuzikologije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1949–66). Godine 1952–57. bio je predsjednik Međunarodnoga savjeta za glazbeni folklor (International Folk Music Council), a 1955–67. član njegova Izvršnog odbora. Bio je redoviti član JAZU. Narodne napjeve iz rodnoga Međimurja počeo je skupljati već kao srednjoškolac, a kao znanstvenik proširio je poslije svoj melografski rad i na druge krajeve (Bačka, Baranja, Dalmacija, Hrvatsko primorje, Hrvatsko zagorje, Istra, Podravina, Pokuplje) te Gradišće u Austriji i županiju Győr u Madžarskoj. Sakupio je više od 15 000 napjeva s tekstovima svjetovnoga karaktera, ali i onih sa sakralnim glagoljaškim i latiničkim tekstovima. U zapisivanju tih napjeva prvi je u Hrvatskoj primijenio neke međunarodne metode i postupke koji su omogućili pristup našim pjesmama i njihovo proučavanje i onima koji ne razumiju hrvatski jezik. U obradbama narodnih napjeva odbacio je harmonizaciju temeljenu na tradicijama europske umjetničke glazbe i primjenjivao vlastitu, primjereniju pravilima skladanja hrvatske narodne glazbe. Važnije su mu zbirke obradba: Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja (I–II, 1916–20), Hrvatske pučke popijevke (I–III, 1941), Gradišćanske jačke (1957) i dr. Istraživao je širok spektar tema i interesa, poput modalnih i tonalitetnih struktura na širem južnoslavenskom području, folklornih elemenata u katoličkom i pravoslavnom liturgijskom pjevanju, metrike i ritmike narodnoga pjesništva i dr. Najvažnija djela objavio je kao niz zbornika: Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja (I–II, 1924–25), Narodne popijevke Hrvatskog Zagorja (I–III, 1950–71), Hrvatske narodne popijevke iz Koprivnice i okoline (1962), Pučke popijevke Hrvata iz okolice Velike Kaniže u Mađarskoj (1974), Hrvatske pučke popijevke iz Zeline i okolice (1979) i dr. Objavio je i oveći niz studija i članaka u zemlji i inozemstvu. Kao skladatelj, Žganec je autor vokalne glazbe temeljene na narodnim napjevima i njihovim melodijama.
