Žerjavić, Juraj, hrvatski društveni djelatnik i dobrotvor (Zlatar, 13. IV. 1842 – Marija Bistrica, 1. VII. 1910). Studirao filozofiju i teologiju na papinskom zavodu Germanicum, u Rimu (1862–69), gdje je i doktorirao iz filozofije (1869); za svećenika zaređen 1868. God. 1871–74. profesor u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, od 1874. do smrti župnik u Mariji Bistrici. Obnovio i proširio župnu crkvu, dao podići dvije škole. Kao istaknuti član stranke prava bio zastupnik u Hrvatskom saboru (1897–1901). Poznati dobrotvor; poklonio vlastitu kuću i 200 000 kruna za utemeljenje i uzdržavanje prve Tehničke više škole (poslije Tehnički fakultet); novčano pomagao mnoge pothvate oko unaprjeđenja obrazovanja, ponajviše djelovanje Matice hrvatske. Objavljivao članke crkvene i društvene tematike u Katoličkom listu. Glavna djela: O postanku čovječje duše (1870), Nepogrešljivost papina (1870), Čovjek majmun i Darwinova teorija (I–II, 1872–73).
