zeleni kadar, pokret vojnih bjegunaca koji su potkraj I. svjetskog rata dezertirali iz austrougarske vojske i skrivali se po šumama, po čem su i dobili naziv. Pokret je posebno zahvatio pripadnike južnoslavenskih naroda, koji su time izražavali otpor ratu i Austro-Ugarskoj Monarhiji. Pojavio se sredinom 1916. i obuhvaćao je uglavnom dezertere, a od kraja 1917. poprimio je masovniji karakter; porast zelenoga kadra osobito je bio zamjetan nakon osnivanja Države SHS. U zelenom kadru bilo je i povratnika iz ruskog zarobljeništva koji su donijeli socijalno-revolucionarne ideje Listopadske revolucije. Pripadnici zelenoga kadra vršili su prepade i pljačke na vojne i željezničke postaje, skladišta namirnica i vlastelinstva, pa i trgovine i privatne zgrade, a u Hrvatskoj su najviše bile zahvaćene Požeška, Bjelovarska, Srijemska i Križevačka županija. Kao odgovor na te događaje predsjedništvo Narodnoga vijeća obratilo se srpskoj vladi i silama Antante sa zahtjevom da njihove vojske što prije uđu na teritorij Države SHS. Uskoro potom nemiri što su ih izazivali pripadnici zelenoga kadra prestali su, a do sredine 1919. suzbijen je svaki trag tomu pokretu.
