Zabok, grad u Hrvatskome zagorju, 19 km južno od Krapine; 3408 st. (2021). Leži na desnoj obali rječice Krapinice, u blizini njezina utoka u Krapinu, uz autocestu Zagreb–Macelj. Župna crkva sv. Jelene Križarice iz 1805., kapela sv. Antuna sa zvonikom (XVII. st.). Fakultet za turistički i hotelski menadžment, informatički fakultet; stručni studij poslovne ekonomije. Radiopostaja. Prehrambena (konzerviranje voća i povrća), tekstilna (sagovi, vunene tkanine) industrija, tvornice rasvjetnih tijela i dekorativnih predmeta, valovitoga kartona i metalnih konstrukcija; mnogobrojni obrti. Željezničko čvorište; kraj Zaboka se, od pruge Zagreb–Varaždin, odvaja krak za Krapinu i Rogašku Slatinu (Slovenija). – Najstariji spomen Zaboka nalazi se u darovnici Karla I. Anžuvinca iz 1335., kojom je kralj tamošnji posjed darovao Petru, sinu Nuzlinovu. Podjelama između Petrovih nasljednika posjed se poslije smanjio te su nastali novi, manji posjedi: Gredice na jugu i Prilesje (danas Bračak) na istoku. Nuzlinovi potomci od XV. st. upotrebljavali su pridjevak de Zabok ili Zaboky (Zabočki), a na posjedu su podigli više kurija. Posljednji muški potomak obitelji, Baltazar, u Zaboku je dotadašnju podružnicu župe Sv. križa u Začretju uzdigao na rang župe sv. Jelene Križarice (1658). Nakon njegove smrti, oko 1660. veći dio posjeda došao je u vlasništvo njegova zeta Baltazara Vojkovića od Klokoča. Jedan od njegovih nasljednika, grof Sigismund Vojković, započeo je 1782. gradnju kasnobarokne župne crkve sv. Jelene, koju je 1805. dovršio Josip Vojković. Njihovi se grbovi nalaze na klasicističkom crkvenom portalu. U XIX. st. Janko Vojković prodao je Zabok Ugarskoj hipotekarnoj banci, a poslije je preko konzorcija rasprodan seljacima. Gradsko naselje razvilo se u novije doba. Broj stanovnika osobito je rastao u 1960-im godinama: 1961. god. 1454 st., a 1971. god. 2331 st. – Obližnja kurija Gredice rodno je mjesto hrvatskog književnika K. Š. Gjalskoga.
