Wundt [vunt], Wilhelm, njemački psiholog i filozof (Neckarau, danas dio Mannheima, 16. VIII. 1832 – Großbothen, 31. VIII. 1920). Profesor antropologije i medicinske psihologije u Heidelbergu (od 1864), induktivne filozofije u Zürichu (1874) te filozofije u Leipzigu (od 1875). Zaslužan za utemeljenje psihologije kao samostalne znanstvene discipline; utemeljio je prvi laboratorij eksperimentalne psihologije (Leipzig, 1879) te uveo psihologiju kao samostalnu akademsku disciplinu na sveučilište, odvojivši ju od filozofije i fiziologije. Utemeljitelj strukturalizma u psihologiji, koji se zbog dominantnoga korištenja metode introspekcije nazivao i introspekcionizam. Njegova djela znatno su utjecala na razvoj psihologije. Ljudski jezik poimao je u kontekstu razvoja različitih modusa izražavanja, od fizioloških preko mimike i gesta pa do glasovnoga jezika, tvrdeći da su jezične strukture i psihološki procesi što ih one izražavaju izomorfni. Poseban doprinos dao teoriji jezika gesta. Jezik je nužni proizvod razvoja ljudskoga duha i oruđe za usavršavanje mišljenja. Tri su stadija u razvoju jezika: 1) nagonske izražajne kretnje, 2) proizvoljno korištenje tih kretnji radi priopćavanja, 3) širenje kretnji oponašanjem. Putem jezika prenose se izvorne mitske predodžbe koje pokazuju da se čovjekovo shvaćanje prirode, religija i ćudorednost zasnivaju na mitu. Svoju etiku Wundt shvaća kao »etiku činjenica« koja utvrđuje motive, svrhe i norme ćudorednoga djelovanja. Umjetnost pak nastaje zahvaljujući oblikujućoj igri fantazije koja ne podliježe nikakvim logičkim zakonima mišljenja. Djela: Prilozi teoriji osjetilnoga opažanja (Beiträge zur Theorie der Sinneswahrnehmung, 1862), Osnove fiziološke psihologije (Grundzüge der physiologischen Psychologie, I–III, 1873–1903), Logika (Logik, I–III, 1880–83), Sustav filozofije (System der Philosophie, 1889), Nacrt psihologije (Grundriss der Psychologie, 1896), Psihologija naroda: istraživanje razvojnih zakona jezika, mita i morala (Völkerpsychologie: eine Untersuchung der Entwicklungsgesetze von Sprache, Mythus und Sitte, I–X, 1900–20) i dr.
