Woodward [wu'dwəɹd], Robert Burns, američki kemičar (Boston, 10. IV. 1917 – Cambridge, Massachusetts, 8. VII. 1979). Nakon završetka studija (1936) i doktorata (1937) na Massachusettskom tehnološkom instutitu (MIT), djelovao je na Harvardovu sveučilištu do kraja života (profesor od 1946). Od 1963. vodio je i istraživački institut u Baselu. Dao je bitan doprinos poznavanju strukture penicilina i drugih antibiotika i prvi je pružio prihvatljivo objašnjenje biosinteze steroidnih hormona u živom organizmu. S mnogobrojnim suradnicima izvršio je totalnu sintezu (→ sinteza) mnoštva strukturno vrlo složenih prirodnih kemijskih spojeva, među ostalima i kinina, kolesterola, kortizona, strihnina, klorofila, reserpina, tetraciklina, cefalosporina, vitamina B12. Upravo je sinteza vitamina B12, na kojoj je pod vodstvom Woodwarda i, u Zürichu, Alberta Eschenmosera, godinama radilo stotinjak suradnika, primjer jedne od najsloženijih kemijskih sinteza. S R. Hoffmannom Woodward je razvio niz pravila, nazvanih Woodward-Hoffmannovim pravilima, prema kojima kemijske reakcije, koje u prijelaznom stanju tvore nepostojani međuprodukt (→ aktivirani kompleks), mogu biti uspješne samo ako se simetrije molekularnih orbitala reaktanata i produkata podudaraju, tj. ako tijekom reakcije simetrija reaktanata ostane sačuvana. Na temelju tih pravila moguće je predvidjeti odvijanje stereokemijskih reakcija. Za rad na sintezi prirodnih spojeva Woodward je 1965. dobio Nobelovu nagradu za kemiju.
