Whipple [ʍipl], George Hoyt, američki patolog (Ashland, New Hampshire, 28. VIII. 1878 – Rochester, New York, 1. II. 1976). Završio medicinu 1905. na Sveučilištu Johns Hopkins u Baltimoreu. God. 1921–55. bio je profesor patologije na Sveučilištu u Rochesteru. Istražujući anemije i patofiziologiju jetre, utvrdio je kako jetrene stanice imaju gotovo neograničenu sposobnost regeneracije te da u liječenju anemija, napose perniciozne anemije, najbolje rezultate daje prehrana sirovom jetrom. Opisao je intestinalnu lipodistrofiju (nazvana i Whippleova bolest), koju uzrokuje bakterija Tropheryma whipplei. Bolest se očituje masnim proljevima, tamnom pigmentacijom kože, bolovima u zglobovima i oštećenjima središnjega živčanog sustava; liječi se antibioticima, a neliječena ima smrtni ishod. God. 1934. Whipple je primio, zajedno s G. R. Minotom i W. P. Murphyjem, Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu.
