Werner (njem. izgovor [vɛ'rnəɹ]), Alfred, švicarski kemičar francuskog podrijetla (Mulhouse, Francuska, 12. XII. 1866 – Zürich, 15. XI. 1919). Studij je započeo u Karlsruheu, a nastavio 1886. na Saveznoj politehnici u Zürichu, gdje je 1890. i doktorirao. Nakon boravka u Parizu, vratio se 1892. u Švicarsku, gdje je dobio švicarsko državljanstvo i na Sveučilištu u Zürichu predavao kemiju do kraja života. Razvio je koordinacijsku kemiju, postavio temelje stehiometrije u anorganskoj kemiji i pripremio put modernim koncepcijama kemijske veze. Snažno je utjecao na kemičare diljem svijeta, a njegovim istraživanjima kemija kompleksnih spojeva postala je istraživački plodno i didaktički prikladno područje. Bio je izvanredan predavač, član mnogobrojnih znanstvenih akademija i društava i počasni doktor mnogih sveučilišta. Predložio je oktaedralni raspored elektrona u kompleksnim spojevima prijelaznih metala, za što je 1913. dobio Nobelovu nagradu za kemiju.
