Weöres [vø'rεš], Sándor, madžarski pjesnik (Szombathely, 22. VI. 1913 – Budimpešta, 22. I. 1989). Studirao filozofiju; radio kao knjižničar i urednik. Izazvao je pozornost već prvom zbirkom pjesama Hladno je (Hideg van, 1934) obnovivši modernizam. Tragom misli B. Hamvasa i istočnih filozofija, u zbirci Prema potpunosti (A teljesség felé, 1945) pjesništvo smatra mogućnošću nadilaženja kulturne i individualne fragmentiranosti i načinom komuniciranja s apsolutom. Služio se tradicijom narodnoga pjesništva i različitih mitologija; eksperimentirao je jednostavnim izražajnim oblicima, dječjim govorom, foničnom poezijom. Osim dječjih pjesama, kojima je postigao izniman uspjeh, u razdoblju 1949–64. rijetko mu je bilo dopušteno objavljivati (Toranj šutnje – A hallgatás tornya, 1957). U romanu u stihovima Psyché (1972) stvorio je fiktivan lik pjesnikinje s početka XIX. stoljeća. Istaknuo se i kao prevoditelj.
