Weill [vạil], Kurt, njemački skladatelj (Dessau, 2. III. 1900 – New York, 3. IV. 1950). Studirao u Berlinu na Hochschule für Musik te privatno (1921–24) kod F. Busonija, koji je na nj znatno utjecao, više u estetičkom nego kompozicijskom smislu. Bio je jedan od najznačajnijih skladatelja scenske glazbe u XX. stoljeću (opera, mjuzikl), no skladao je i druga djela (npr. simfonije, glazbu za film i dr.). Vrlo je blisko surađivao s B. Brechtom. Njegovo se stvaralaštvo dijeli u dvije faze: za boravka u Europi (Opera za tri groša – Die Dreigroschenoper, 1928; Uspon i pad grada Mahagonnyja – Aufstieg und Fall der Stadt Mahagonny, 1930; Berlinski rekvijem – Das Berliner Requiem, 1928: sve na tekstove B. Brechta, i dr.) te za boravka u SAD-u, kamo je emigrirao 1935. zbog nesklonosti nacističkoga režima (Johnny Johnson, 1936; Dama u crnome – Lady in the Dark, 1940; Ulična scena – Street Scene, 1946). U svojim djelima jedinstvene estetike – posebno onima nastalima u SAD-u, koje je skladao za kazališta na Broadwayu – spojio je klasičnu tradiciju i elemente popularne kulture (jazz, kabaret, popularnu glazbu), tragajući istodobno i za novom vrstom publike. Zbog stilskoga pluralizma, neopterećenog odnosa prema tradiciji te sklonosti primijenjenoj kompoziciji smatra ga se pretečom postmodernoga skladatelja.
