Vrgada, otočić srednjodalmatinskog otočja; obuhvaća 2,31 km² s 209 st. (2021). Dug je 2,8 km, širok do 1,2 km. Leži između kopna na sjeveru i sjeveroistoku (razdvaja ih Vrgadski kanal), otoka Arta Vela na istoku, otoka Murtera na jugoistoku, otokâ Kornat i Žut na jugozapadu te otokâ Pašman i Gangaro na sjeverozapadu; južno je Murtersko more. Najviši vrh Srabljinovac (112 m). Nerazveden; duljina obale iznosi 9,2 km, koeficijent razvedenosti 1,7. Jugozapadna obala strmo se spušta u more, dok je sjeveroistočna položitija. Veće uvale: Sveti Andrija, Luka i Kranje. Okružen je mnogobrojnim otočićima: Kozina, Kamičić, Artina, Obun, Šipnata, Obrovanj, Oblik, Murvenjak, Gira, Školjić Mali i Veli. Otok je mjestimično obrastao šumom (sjeveroistok). Stanovnici se bave poljodjelstvom, stočarstvom (stoku napasaju na otočiću Murvenjaku), ribarstvom i turizmom. Brodske veze s kopnom (Biograd na Moru, Pakoštane). Jedino naselje Vrgada leži na sjeveroist. strani otoka. – Kao jedan od naseljenih otoka u bizantskoj Dalmaciji bilježi ga u X. st. Konstantin VII. Porfirogenet pod imenom Lumbrikaton; poslije se bilježi i imenima Lubricata i Levigradae te hrvatskom inačicom Lapkat. U srednjem vijeku bio je sastavni dio zadarskog otočnoga distrikta. Od XV. st. u posjedu mletačke komore, koja ga je davala u zakup plemićkim obiteljima. Kroz povijest se razvijalo ribarstvo; od 1909. djeluje ribarska zadruga. – Ostatci bizantske utvrde i ranosrednjovjekovne crkve sv. Andrije. U srednjem vijeku na Vrgadi je djelovao samostan pustinjaka sv. Pavla (s crkvom sv. Jurja).
