Voronyj [voron'i], Mykola, ukrajinski pjesnik (Katerinoslavska gubernija, danas Dnipropetrovs’ka oblast, 6. XII. 1871 – Odesa, 7. VI. 1938). Studirao na sveučilištima u Beču i Lavovu. Djelovao je i kao prevoditelj, teatrolog, kulturni i društveni djelatnik. Bio je jedan od začetnika modernizma u ukrajinskoj poeziji: autor je manifesta ukrajinskoga modernizma (1901). Počeo je objavljivati 1893., a u zapaženim pjesničkim zbirkama (npr. Lirske pjesme – Liryčni poeziï, 1911; U sjaju maštâ – U sjajvi mrij, 1913) kritika je isticala gracioznost, neobično spajanje riječi, raznolikost versifikacije (sonet, rondo, stanca i dr.). Mnoge su mu pjesme uglazbljene. Ostale zbirke pjesama: Za Ukrajinu (Za Ukraïnu, 1921), Pjesme (Poeziï, 1929). Pisao je o slikarstvu i kazalištu (Kistom i perom – Penzlem i perom, 1923; Redatelj – Režyser, 1925) i dr. Prevodio s francuskoga, njemačkoga, poljskog i ruskoga jezika. Žrtva staljinističkih čistki.
