Vojna Hrvatska (francuski La Croatie Militaire), obrambeno pogranično područje Francuske (Prvoga Carstva) prema Osmanskom Carstvu. Nastala je nakon mira u Schönbrunnu 1809. kada su austrijski posjedi južno od rijeke Save, uključujući pograničje Hrvatske i Banske krajine, predani Napoleonu I. i ubrzo organizirani unutar Ilirskih pokrajina. Iako je krajišnicima odredbama mira omogućeno preseljenje sjeverno od Save i ostanak u austrijskoj službi, tu je mogućnost iskoristila tek nekolicina, a većina je prešla u francusku službu. Dio francuskoga državnog vrha zahtijevao je ukidanje posebnog statusa pograničja, ocjenjujući »krajiško uređenje i društvo kao ekstremno feudalnu tvorevinu«. Međutim, zauzimanjem generalnoga guvernera Ilirskih pokrajina Augusta Marmonta, koji je u krajiškom uređenju vidio korist za francusku vojsku, status je zadržan i pograničje reorganizirano u Vojnu Hrvatsku. Reorganizacijom su krajišnici osim klasične dužnosti čuvanja granice od osmanskih upada dobili i zadaću nadziranja područja nasuprot Habsburškoj Monarhiji, uz rijeku Savu između Siska i Jasenovca. Nova je uprava uvela francuski kao službeni jezik te gotovo u potpunosti zadržala zatečeno uređenje, provevši tek kadrovske izmjene na najvažnijim zapovjednim dužnostima. Početkom 1810. pukovnije dobivaju nove redne brojeve – 1. Lička, 2. Otočačka, 3. Ogulinska, 4. Slunjska, 5. Prva banska (Glinska) i 6. Druga banska (Petrinjska). Prema Marmontovu izvještaju Vojna Hrvatska je iste godine imala »280 000 stanovnika, 16 000 ljudi pod oružjem, 8000 uvijek u rezervi«, dajući tako u odnosu na broj stanovnika najviše vojnika među pokrajinama Francuskoga Carstva. Organizirani unutar Prve i Treće hrvatske provizorne pukovnije, krajišnici su 1812. sudjelovali u Napoleonovu pohodu na Rusiju, gdje su pretrpjeli katastrofalne gubitke. Porazom francuske vojske u Rusiji, kao i u bitki kraj Leipziga 1813., habsburške su trupe pod vodstvom Franje Ksavera Tomašića potkraj iste godine prešle granicu, vratile vlast nad Ilirskim pokrajinama te obnovile staru organizaciju Hrvatske i Banske krajine.
