Vlaški statuti (Statuta Valachorum), isprava koju je 1630. Ferdinand II. Habsburški podijelio Vlasima u Varaždinskom generalatu, nastanjenima između Save i Drave. Njome je bio uređen odnos između Vlaha i njihovih vojnih zapovjednika te unutarnja samouprava vlaških zajednica (selom je upravljao izabrani knez, svaka kapetanija imala je izabranoga velikoga suca s 8 prisjednika). Vlasima je pritom dano pravo slobodnoga trgovanja uz obvezu poštivanja običaja Kraljevine Hrvatske i kraljevskih dekretâ. Bili su, osim toga, obvezni sudjelovati u izgradnji obrambenih građevina, a u slučaju opasnosti vojnom su obvezom bili vezani svi muškarci stariji od 18 godina. Vlaški statuti formalno su bili ukinuti 1737. proglašenjem novih statuta, no proces ukidanja samouprave vlaških zajednica započeo je ukidanjem prava biranja velikoga suca 1666., nakon bune velikoga suca Križevačke kapetanije S. Osmokruhovića.
